Da, ugljični čelik podložan je hrđanju ako nije pravilno zaštićen ili održavan. Hrđa je rezultat oksidacije željeza, a ugljični čelik, koji se prvenstveno sastoji od željeza i ugljika, može korodirati kada je izložen vlazi i kisiku. Kada vlaga dođe u dodir s površinom ugljičnog čelika i reagira sa željezom, stvara se željezni oksid, obično poznat kao hrđa. Međutim, stopa hrđanja u ugljičnom čeliku može varirati ovisno o nekoliko čimbenika kao što su specifični sastav čelika, uvjeti okoline i prisutnost zaštitnih premaza ili tretmana. Ugljični čelik može biti skloniji hrđanju u usporedbi s nehrđajućim čelikom ili drugim legurama otpornim na koroziju. Kako bi se spriječilo ili svelo na najmanju moguću mjeru hrđanje, ugljični čelik može se zaštititi različitim metodama, uključujući nanošenje zaštitnih premaza kao što je boja ili pocinčavanje, korištenje legura otpornih na koroziju i provedbu odgovarajuće prakse održavanja. Redovito čišćenje, sušenje i nanošenje zaštitnih premaza ili inhibitora može spriječiti ili usporiti stvaranje hrđe na površinama ugljičnog čelika. Važno je napomenuti da čak i uz mjere zaštite, ugljični čelik još uvijek može biti osjetljiv na hrđanje tijekom vremena, posebno ako su zaštitni slojevi oštećeni ili ako je čelik izložen oštrim ili korozivnim okruženjima.
